< | studeni, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...
najdraža Prijateljice,
hvala što si Ti...
hvala što mi daješ nešto što nitko ne može,
sebe...
hvala ti za svaku zraku osmijeha...
svaki zagrljaj mira...
svaku Tišinu...
hvala za svaku boju koju unijela si
u moj svijet...
..za svaki detalj..
hvala ti za svaki radostan balon snage...
..za svaku iskru dubine..
..kisik života..
..oživljene melodije duše...
..valove svjetlosti...
hvala što mi donosiš komadiće Raja
u ovom zahrđalom svijetu...
hvala što mi pokazuješ..da je sve moguće...
SVE...!
..svaki je dan dar za mene kad Ti si tu..
..kad si vrijeme ja sam tvoje trajanje...
kad si rijeka svaka kap sam usred nje...
kad si osmijeh kut sam tvojih usana..
kad si suza slan sam trag u tvojim očima..
napokon te znam, u sebi te gledam..
napokon te poznajem, dišem te i hodam..
napokon te znam.. ti si sve što jesam...
a sve sam...
..poput sestre si mi...sisters by heart :)
..a činilo se nikad više..
*SRETAN ROĐENDAN, PRIJO*
..nesavršenstvo nije negacija savršenstva..
..konačnost ne poriče beskonačnost..
To se samo cjelina iskazuje u dijelovima,
to se samo beskraj otkriva
u granicama..
(kao komadići beskonačnosti)
..ponekad se odmaram od bodlji stvarnosti..
..ponekad ispunjena osjećam stvarnost tako..nestvarnom...
..ponekad se gubim u tunelima misli...
..ponekad obojane Tišine zaljube se u bezvremenost...
..ponekad...
* ..komadić zlata još je..Tu..:) *
..ima li kraj ono sto ima početak?
..postoji li 'zauvijek'?
...kopala sam mnogo po pijesku...
tražeći nešto,
nekoga...
umorna
izgubljena
okružena sjenama
misli...
i odjednom...
komadić zlata...*
i u tom trenutku... isplatilo se... sve.
sve...
*...open your heart, I'm coming home...*
trudim se biti pozitivna,
ali kud god se okrenem...
sve više shvaćam
koliko smo sami...
koliko god mi je teško shvatiti
tu misao...
taj osjećaj...
taj dio stvarnosti...
netko je jednom rekao:
sami smo i u tome zajedno...
osjećam se...
zarobljena
u toj stvarnosti...
jel' zaista tako?
može li ipak biti drugačije...?
bol...
ljubav...
gdje je njena luka?
postoji li..?
bol u ljubavi...
ljubav u boli...
krug u koji je usisana...
tko je ona?
kako da joj
pomognem...?
kako da oduzmem tu bol
..a ne umanjim ljubav?
Tvoj
glas bez glasa
tišina bez tišine
srce koje ne smije
osjećati...
Tvoja
dubina bez dna
sputanost bez okova
misao koja ne prestaje
..ni u snu?
..i dalje tvoju tišinu čujem
preglasno...
Iza kamena zid
od dima
Zamagljen osmijeh
u daljini...
...potaknuta istoimenom pjesmom, odlučih krenut ispočetka...
...drugačije...
"...And I'm only here
To bring you free love..."